InoxCimina kućica

prekrasno

Inox, kažeš da ravniju oblicu nisi našao u šumi, po meni nisi ni trebao.Upravo ovako "nesavršena" je savršena .I naravno, želje za što prije ozdravljenje i izlazak iz zatočeništva .

Baka Bea, pa tko bi molim te mogao ne poželjeti crveni kukurjek??? Bijelu kobeju ću staviti među svoje ljubičaste.

A u tvojoj "božjoj bašči" znam da ima još "puno lipih stvari" pa si ovo proljeće ti za mene "ekskluzivni rasadnik"!

Na pp ti se javim pa dođem svakako prije Uskrsa.   

Danas sam se uspio osloboditi zatočeništva. Ne znam točno kome pripisati zaslugu. Mojoj tvrdoglavosti (pristojnije upornosti), popustljivosti koljena ili dobrim tabletama. U svakom slučaju ne nepažnji tamničara i stražara. Jer stražar Cimi je stalno ponavljal :…pa je si ti normalan, pa znaš da nemreš, pa ovo, pa ono…a ja se pokril s uhima, šutim, tablete rade svoje. Uz pomoć, za tu prigodu, nabavljenog štapa, spustil sam pažljivo i polako (lifta nemamo) do izlaza iz zgrade pa opet polako do auta. Nije to bilo hitro u stilu Charlye Chaplina, ali neki elementi su podsjećali. Znate, prvi put u životu se služim štapom. I tak se ja doklimam do auta, uvalim se mudro na suvozačko sjedalo i čekam da Cimi završi spomenuto odbrojavanje i krene. Brzo smo stigli do "raja" i "kućice" u njemu. Čim je moja noga dotakla tlo grunta – ja ko preporođen. Dan (taj dio) lijep i sunčan, pa grunt, a ja kao nov. Ne znam baš je li to sa time u vezi, ali čuo sa kako stari ljudi znaju reči: "Sve to zemlja izvuče."
I takav preporođen, prvo što sam napravio je bila prozivka. Nemam trubu, ali imam močni zvonac. Pozvonim žustro i ubrzo začujem tihi topot, komešanje i žamor. Gledam kako se naguravaju da bi se postrojili po veličini kako to pravila nalažu. Moj uzvik mirnooo… i žamor utihne.

 I evo postrojbe: 10 od morabitnih 12 u stroju



malo nezgodno, ali dvojica obila poslušnost. Buntovnici, samozvani M. Gubci ili što?



desetorica se podsmjehuju a oni desničari nešto mumljaju



"debeli fučkar" Cimina simpatija i ulizica daje očima do znanja, kao on zna o čemu se tu radi



On "cinka" i kaže: "Buntovnici" su kao najstariji na gruntu, nezadovoljni tretmanom preko zime.
Nije bilo "cuge" da se zagriju, a falile su im i cure radi društva."
Probal sam ublažit situaciju i obečal da se to više nebu ponovilo. Kaj se tiće društva preporučil sam im nek stupe u vezu sa uvaženom forumašicom Kontesom koja navodno isto ima patuljke. Tu su me skritizirali, da kaj ih muljam, da imaju oni svoje informacije, da oni znaju da Kontesaa ima kolegu  Florijana, a nikavu patuljčicu. Tu sam zgubil strpljenje i rekel: Kaj bum ja vama tražil cure, ko je meni tražil curu? Sam sam si tražil i našel prije puno godina Cimi. Ostavil sam ih nek raspravljaju i diskutiraju, a ja sam imal prečega posla. Moral sam orezivati brajdu. Sad je vrijeme za to, a patuljci se budu već smirili i razišli na svoje dužnosti u dobrom raspoloženju uz hihotanje, kako to samo oni znaju. Izgleda da je svijet i život malih patuljaka puno veseliji i manje stresan od našeg svijeta velikih patuljaka.

Blagdan Cvjetnica je.Vedar,sunčan i topao, kakav i treba biti jedan proljetni dan. Nikakvih naznaka simbolici početka Velikog tjedna u kojem kršćani slave najveća otajstva, odnosno tajne kršćanstva: Isusovu muku, smrt i uskrsnuće.

Kako sam oduvijek smatrao da rad blagdanom ne bio smio biti grijeh i danas sam malo raduckao. Polje moga rada bilo je iznad mene, što mi je priskrbilo trajnije gledanje prema vedrom nebu i lagano kočenje vrata po obavljenom poslu.
                       
Prije rezidbe



Moj rad je neprestano nadgledan odozdola



...i odozgora



Moj povremeni pogled prema prema VG , a odavde se uz pomoć teleobjektiva fotića vide kuće, a skro i prozori stanova MS kao i MK i MZ, prisjeća me na odgovor nakon mog upita: "Hoćemo li zajedno ići malo raduckati ? …..a on je glasio:"Taaaaaaata, pa blaaaagdan je!"





Znači neka griješnik radi po kazni sam.  Tako je i bilo. Sva sreća imamo samo brajdu, a kak bi bilo da imamo vinograd. Isto pak je sreća da nemamo tak jaku vodu kak je imaju v Zagorju, gde ju moraju mešati z vinom da ju možeju piti.

Nakon rezidbe



Nakon rezidbe brajde koju sam obavio "na svoj način", jer još uvijek na tom znanstvenom području učim, za svoju dušu posvetio sam se planiranju nastavka rada na budućem uratku koji za sada nosi "radni" naziv "kruška s rukama", i za sada ima takav izgled kakav ima,  zahvaljujući mojoj minimalnoj intervenciji.



Moja asocijacija je na ruke fascinantnog pjesnika, šansonjera i glumca Jacquesa Brela. Njegove ekstatične  interpretacije "dušom i tijelom" su nezaboravne. Sladunjavi ljubimac žena Iglesias senior je slatka vodica prema Brelu i spomenuo sam ga samo radi feminizirane manipulacije rukama.



Tipčno ja, sa brajde na Brela i prostite, Julia Iglesiasa. Zato dosta za danas.

 

Ovo su staze od stare cigle izrađene u proljeće prije dvije godine. Već pri samoj izradi, gledajući kvalitetu cigle, bio sam svjestan da ne će izdržati više od dve-tri zime. Stare sam cigle dobio od darežljivog stanovnika obližnjeg sela, nakon što je srušio staru staju, a poklonjenom se konju ne gleda u zube, kaže poslovica. Želja i namjera da se što prije izrade staze bila je jača od razuma koji je nalagao strpljenje i čekanje. Zadnjih je godina vrlo teško nabaviti kvalitetnu, dobro pečenu ciglu. Tražena je za krušne peći, pečenjare i interijere pa vrlo često skuplja od nove.






A ovako izgleda ta staza koju su grizli zubi samo dvije zime. To se ne bi dogodilo da je cigla bila primjerene kvalitete i dobro pečena. Takva se pozna po zvuku. Kada se po njoj udari čekićem, zvuk mora odzvanjati zvonko i jasno, a ne muklo.
Dakle, i dalje tragam za kvalitetnom, dobro pečenom starom ciglom radi popravka oštećenih dijelova staze i popločenja još nekih površina.







Moj savjet, staze raditi isključivo od od dobro pećene stare cigle.

Ivna, sigurno si imala značajno kvalitetniju ciglu od moje. Ako je kvalitetno pečena i položena kako treba, a to znači u sloj grubljeg pijeska, staza  mora trajati godinama. Kao što sam rekao, moja je cigla bila loše kvalitete. Raslojena već kod rezanja i takva pečena. Tako su nastale pore u koje se skupljala voda, a smrzavica odradila ostalo. Kod polaganja sam bio svjestan da će mi se to sa takvom ciglom brzo dogoditi, bez obzira na ispravan način polaganja. No, bolje nisam imao pa sam na ta, inače frekventna mjesta, pložio takvu kakvu sam imao da se ne hoda po mokrom terenu i stvara blato. I dalje tragam za kvalitetnom starom ciglom, a ako ne nađem, nabavit ću i položit ću novu klinker ciglu i odreći se za neko vrijeme rustikalnog izgleda. 

O hvala Inox na odgovoru, da mislim da je moja cigla dosta kvalitetnija, pa birali smo ju iz moje stare kućice koja nam je bila u dvorištu, jaaako stara kućica pa je onda valjda stara i cigla .Jedino mi je žao što ju nisam svu uskladištila negdje što je bilo viška a bilo je dosta.Onda nismo znali što s njom a sad kako do nje ...Da ovo pitanje o njenom postavljanju sam postavila mada sam bila sigurna da tu nisi fulao.Mi smo ju slagali na dobro utabani deblji sloj sipine, dobro smo ispunili pukotine  i zalili na kraju cementnim mlijekom,sutradan je bilo malo više posla i struganja te poluosušene mase ali možda se na kraju i isplatilo, staza je zasad dosta čvrsta i stabilna a dosta je frekventna.

Voćke su orezane i pošpricane crvenim uljem. Dalje je na prirodi i njima. Sada teče vrijeme čekanja na plodove. Priroda se probudila iz svog zimskog sna, a njezini predivni stvorovi uljepšavat će nam to vrijeme čekanja na plodove koji će, nadam se, biti kao prošle godine.
Da li se nečem ovakvom može reći "mrtva priroda"?











Ne može. Priroda sama po sebi nije mrtva.

...i zato dragi prijatelji, nakon ovih blagdana sjete i hedonizma, umivenih kišama, hrlimo moja Cimi i ja u život, u prirodu, u naš "raj". Pa, pa!

Živa priroda se uselila u našu neposrednu blizinu i mi joj u tom prilično osjetljivom trenutku značajno smetamo.
Naime, u neposrednoj blizini jednog od najfrekventniji mjesta; prilazu terasi i ulazu u kuću, u gustišu bambusa bračni par gospođa i gospodin Kos sagradili su gnijezdo. Bez ikakvih suglasnosti, lokacijske ili građevinske dozvole oni su odlučili baš tu izgraditi svoje gnijezdo. Na stranu dozvole kojih nema, to je kod nas uobičajeno, ali mora se priznati da su vrlo stručno odabrali lokaciju. Njihov instinkt govorio im je da je to zaklonjeno mjesto vrlo sigurno  sa odličnim pogledom i pregledom situacije. Bili su sigurniji nego na drvetu ili u grmu. Kako Cimi i ja, u to doba godine nismo dolazili, na nas uopće nisu računali. Sada kad smo se pojavili nastala je panika, a čini mi se i klasična bračna situacija. Kao da čujem gospođu Kos – jesam li ti govorila da tu nebu dobro. Kaj ne vidiš da su tu blizu klupe i stol pa bu neko sigurno dolazil sesti. Ti si samo govoril, tu je sigurno, tu nam nemre niko niš, ni mačke ni velike ptičurine. Ti si uvek najpametniji, a sad samo širiš krila –
Razumijem nju, a njega još i više iako nije rekao ni riječ.
Situacija je zaista ozbiljno ozbiljna. Gnijezdo je tu. U njemu je pet jajčeka na kojima treba sjediti i grijati ih. Cimi i ja stalno prolazimo (drugog puta nema) i onda, svaki put kosica u panici prhne kroz guste stabljike bambusa i odleti na stotinjak metara udaljeno stablo. Čim joj se situacija učini sigurnijom, a nas nema u blizini, ona doleti u gnijezdo i zauzme svoj položaj. I takva se situacija ponavlja pri svakom našem prolasku, iako nastojimo da to bude što rjeđe. Dugoročno ne znamo što napraviti. Bliži se vrijeme našeg redovnog polugodišnjeg  doseljenja  u našu "kućicu". Ako se kosovi ne priviknu na našu blizinu (u što sumnjam, preblizu smo im) budućnost njihovog podmlatka je vrlo pesimistična. Prije dvije godine taj je par imao gnijezdo u brajdi i sve je funkcioniralo u miroljubivoj koegzistenciji jer im nismo bili pre blizu. Imali smo čak priliku mlade ptiće ispratiti na prvi let i kasniji definitivni odlazak u samostalni život.
Ako netko ima slična iskustva, neka nam proslijedi savjete koji bi mogli zadovoljiti obje strane. Inače, veli Cimi da ćemo si morat privremeno, dok ne prođe ova izvanredna situacija, na obližnjem drvetu izgraditi gnijezdo. Ako izuzmem svoju akrofobiju, ideja i nije tak loša.

u ovom gustišu su sagradili gnijezdo, lukavo zar ne?



ovdje bi trebala sjediti gospođa Kosica da se nije uspaničarila