InoxCimina kućica

Štuca mi se povremeno kada me ovdje spomenete pa da se i ja javim u ovoj temi.

Evo da se i ja oglasim ovdje. Neznam da li ću biti rječita kao gospodin inox ali ipak ću pokušati. Kako sam već neko vrijeme pregledavala zadnje stranice i divila se malom patuljku( naravno onom koji sad već trči) koji progovara kroz riječi djeda, sinoć sam uzela vrijme i gotovo tri sata provela na ovoj temi. Pratila sam boravak u velikom stanu, zamjenu za manje da bi djeci priuštili svoj kutak i naravno kupnju ne "vikendice" već inox-cimine kućice. Nezina preobrazba od zapuštene kućice koju vlasnik zbog objektivnih razloga nije mogao održavati,  do kutka koji odiše ljubavlju dvoje srodnih duša. Enegija koju ste uložili (bez obzira na bolno koljeno ili savijena leđa) vidljiva je na svakom koraku. Kažu stari mudri ljudi "mašta može učiniti svašta" a mašta i vaša krearivnost (naravno i drage Cimi koju pratim i na drugom mjestu) gospodine inox učinila je najljepšu ispričanu bajku, bajku koja korak po korak je narasla do savršenstva. Trud i muka (to kažemo mi Dalmatinci)uložen u tu bajku višestruko je isplaćen, imate oazu mira u kojoj sad uživate sa sa svoji malim patuljkom (da se ne naljuete ostali koji su vjerujem opet lijepo zbrinuti i orgijaju negdje tamo na rubu vrta) i koji je bogatstvo kakvo se samo može poželjeti. Patuljak će sigurno nasljediti ljubav prema prirodi, a naravno pod tim i podrazumjevam i prema cvijeću naročito prema orhidejama bake Cimi, i izrasti u jednu osobu  koji će u sebi nositi prave vrijednosti, jer drukčije ne može biti kad raste u takvom okruženju,okruženju punom ljubavi koju mu pružate zajedno s roditeljima.

Inox napisao: ... Taj mali, mirišljavi (ne baš uvijek, ali nije bad) bucmasti, mekani i topli čovjek okružen je nekom svojom posebnom aurom unutar čije ugode Cimi i ja kada smo sa njime, uživamo njegovu radost, čistoću, nedužnost i zračeću pozitivu. Izvan te aure pulsira jedan drugačiji, grubi, beskrupulozni makrokozmos. ...

Volim ovdje navratiti ne samo zbog prekrasne prirode i ambijenta već i prelijepih tekstova. Najljepši cvjetak mi je David s prekrasnim okicama kojima istražuje svijet oko sebe.

Poslovi obavljeni, kosidba izvršena i u izvjesnoj mjeri uspostavljena je urednost okoliša.

By David

Nismo se dida i ja neko vrijeme javljali. Dida ima opravdanje – mene. Zauzet je sa mojom malenkošću sa kojom se, izgleda, jako rado bavi. Ma, i ja imam opravdanja – imam puno posla. Znate, kad si ovako mali, sve te interesira i svašta radiš, al ja bi najrađe išao sa didom na „Jaču“ kositi travu, koja je u međuvremenu sigurno narasla kao ja. Loše vrijeme nije nam dopustilo pa sam koristio svaku priliku za učenje nečeg novog. Izgleda, ide mi dobro. Ja za neke usvojene vještine dobivam već po malo špotancije od bake. Ne voli, na primjer, kada joj nečime gađam njezine voljene Orhideje. Čudi me, a imama ih tak puno i ne vidi se ak neka fali. No, lakše mi jer nisam jedini koji dobivam špotancije od bake. Dobiva ih i moj dida. Najčešće kada mi po skrivečki daje „ga“ (moja bez veze riječ za čokoladu) ili “lizu“ (lizaljku) u vrijeme kada se ne smije. Pitam se – kad se uopće smije…

Inače puno volim pričati. Baka veli da „trkeljam“. Vidio bi ja nju da je u mojem položaju; hoćeš svašta reći, imaš misli, ali fale ti riječi, ili ih govoriš na svoj način pa te ponekad jedva ili nikako razumiju. No, snalazim se kak znam pa, molim, nek se i oni snalaze kak znaju.

Za većinu odraslih „ua“ je nešto loše i pogrdno. Za većinu malih „be“ je nešto zamazano ili grdo. Ja se pak tim riječima služim za jednu od mojih najdražih osoba. Moj ua be. Moj ujo Beri, rekli bi oni koji „trkeljaju“ bolje od mene.  …a sad zbilja dosta trekeljanja za ovaj put.

'aje bok, pa pa!

Anastazija_ napisao: Ovo je super! Deda više ne mora sve sam radit - novi meštar je tu  . Uz takvog učitelja i učenik bu začas genijalac. A kaj se tiče ograničavanja slobode kretanja, to nebu išlo, bar ne tak kak je deda krenul - moral bu se puno više potrudit  .

Ovo je super!
Deda više ne mora sve sam radit - novi meštar je tu  .
Uz takvog učitelja i učenik bu začas genijalac.
A kaj se tiče ograničavanja slobode kretanja, to nebu išlo, bar ne tak kak je deda krenul - moral bu se puno više potrudit  .

Retriver Sara napisao: ......ljubav prema unuku prepoznaje se u svakoj napisanoj riječi, a pretpostavljam i u svakom tvoju udisaju...veličanstvena je tvoja ljubav,  a tvoje srce njome ispunjeno...

...drago mi je opet čitati tvoje nadahnjujuće tekstove, dragi Inox...povratak u tebi svojstvenom i prepoznatljivnom stilu...ljubav prema unuku prepoznaje se u svakoj napisanoj riječi, a pretpostavljam i u svakom tvoju udisaju...veličanstvena je tvoja ljubav,  a tvoje srce njome ispunjeno...srdano te pozdravljam, dragi deda, a veliki pozdravi i baki kojoj poručujem da mi se ne čini baš dobro za njeno zdravstveno stanje nosati unuka, no,  sve znam iz vlastitog iskustva...
ne mogu, a da ne velim da je mali sve sličniji lijepoj baki...
uživajte, dragi moji