Putevima predaka od Slavonije do Ukrajine

ajama napisao: ajme koja jednostavna ali prekrasna arhitektura.kućice su kao iz dječjih bajki,a ljepota vezova i ukrašavanja je impozantna

vezovi su im krasni, prvi puta sam ih vidjela dok još nisam ni znala da postoji društvo u kojem sam sada.
jednu temu ću posvetiti samo vezovima, sigurna sam da ćete uživati.

Slavujčice, stvarno sam uživala... čekam priče i sličice s nestrpljenjem i dalje...

na putu kroz Mađarsku

RUSINI u Slavoniji
Rusini su narod čija se pradomovina nalazila s jedne i druge strane Karpata.Zvala se Kijevska Rus a Rusini su je zvali Hornjica.
Nakon raspada Kijevske Rusi počinje njihovo raseljavanje. Prelaskom Karpata dolaze u Poljsku gdje su sklapali ugovore sa feudalcima, napuštali ih i često se selili, sve do 1739. kada je izaslanik Marije Terezije, Franc Jozef de Redl, u njezino ime potpisao ugovor o naseljavanju 200 rusinskih porodica na tadašnju pustaru Veliki Krstur u Vojvodini.
Danas je to Ruski Krstur i najveće naselje Rusina u Srbiji.
Na sličan način je 1741. naseljena i Kucura u Vojvodini,
Nakon potpisivanja ugovora o dodjeli zemlje, Marija Terezija im je promjenila rusinska prezimena u mađarska, tako da većina ima mađarsko prezime ali pamte svoja prava prezimena i neki ih još među sobom koriste.
Naseljavanje je trajalo 50 godina.
Sa područja Krstura i Kucure, 1831. god. dolaze u Slavoniju gdje prvo naseljavaju Petrovce, selo pokraj Vukovara a zatim, 1840.god Mikluševce.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće doseljavaju u Rajevo selo, Piškorevce, i Donje Andrijevce.
Nakon drugog svjetskog rata sele se u gradove, Vukovar, Vinkovce, Osijek, Zagreb, Rijeku, gdje i danas žive i njeguju svoju kulturu kroz kulturna društva okupljena u Savez Rusina.

Rusini nisu ni Rusi ni Ukrajinci a po jeziku su najsličniji Slovacima i Česima.
Vjera im je grkokatolička i priznaju rimskog Papu kao svog duhovnog poglavara.
Danas u svijetu živi oko 1,6 milijuna Rusina, 45 % živi u Ukrajini.

Hvala vam svima na posjeti i lijepim komentarima.
Drago mi je da vam se sviđa moja priča o jednom manje poznatom narodu i putovanjima na kojima sam bila kao član njihovog društva.
Počela sam sa Ukrajinom koja je na mene ostavila poseban dojam a u nastavku će biti još putovanja.
Ove godine je u planu putovanje u Svidnjik u Slovačku, nadam se da će se plan ostvariti.

...zaboravih napisati da su mi stare kućice predivne, drago mi je da sam ih vidjela...

gute Fee napisao: I ja se uklapam u drustvo Dadinice i Cimice i volim sve sto je staro , povijesno , legendarno jednostavno fascinirajuce ! Hvala za prelijepe slikice .

...i ja, i ja...iznenađuje me koliko je to lijepa zemlja...hvala ti, draga!

stara škola u kojo se nalazi namještaj iz tog doba uz obavezni štap na učiteljevom stolu.