Morsko-cvjetni ugođaj

Sve je predivno, orhideja je super..

Koji si ti Niho vrag, ma jesi li ti sumnjala da bi ovako lijepu orhideju stavila u običnu vazu, ova vaza je staklo-kristal i baš sam je namjerno stavila da se prozira i da se vidi korjenje, to mi je baš super. I drugi put dobro gledaj jer ćeš dobiti , e sad sam se sjetila što ću ti donjeti na

..Vaznu neću -ne treba mi  a ja ću na vrijeme na carini javiti da ideš pa ako je poneseš da ti je oduzmu. A orhideja mi ne ide za moj apartmanjer je previše velik i jadna ne bi se vidjela

Lantana hvala sto si se sjetila mene  a sto reći,nema toga sto već nije rečeno za ovaj mali zemljani raj. 

Ove sjemenke iz cvijeta adama stvarno vrijedi vidjeti. Hvala što si nam to omogućila Lantana.

Meni je čubar ocvao prije 1-2 a tebi sad tako lijepo cvate(nebi li obratno trebalo biti)

dođoh, vidjeh, pobijedih (rekao je čini mi se Cezar),

a ja ću reći - dođoh, vidjeh, oduševih se

Danas je točno godinu dana kako sam isto kao i danas, nekako sjetna, i sama, našla ovaj Forum, upoznala puno prekrasnih ljudi, stekla puno lijepih prijateljstava, uz vas mi je lakše prošla duga jesen i zima,  proljeće i ljeto. Danas nakon godine dana mogu reči da sam sretna što sam toga dana došla na ovaj Forum. Puno vam hvala svima, na druženju, na novim iskustvima, na novim biljkama, na svemu...

Jutros kad sam se probudila, na TV je bila pjesma Utjeha kose, a na forumu na razgovor uz kavu, sevdah, cijeli mi je život proletio kroz glavu, sve lijepo i tužno..., danas je takav dan, moramo nekad biti i tužni...

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, sto očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke.

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Antun Gustav Matos (1873 - 1914)


... i sve sam ovo napravila i odnjela, ali ništa nije pomoglo...

baš kako priliči ovom danu !