Leonatin vrt

Za kamenje ti nemam pojma, jedino da vidiš u nekom kamenolomu pa da zamoliš za malo.

Mislim da smo uspjeli naći kamenje za kamenjar! Kako to obično u životu biva- kad nešto stvarno želiš, onda se i zvijezde urote da to i dobiješ! MM privremeno radi u jednoj firmi, gdje su, za vrijeme kopanja temelja izludili sa kamenjem. Tako da sad tamo stoji jedna hrpica ko naručena!Još samo da gazda da zeleno svjetlo i jupiiii! Držite fige da se što prije počne graditi kamenjarčić! Biljkice me več čekaju (sunceeee )

Hvala ti Cikas na dobrodošlici!  Istina, imam puno ljubavi za cvijećem i prirodom općenito, kao uostalom svi mi ovdje!
Uskoro će se zahuhtati posao, kamenje leži na dvorištu, čeka da ga otkotrljamo na stalno mjesto! Hvala ti, MM !
Jedva čekam da ga počnem uređivati, ideje i slike kako bi trebao izgledati mi se roje glavom...
Vaši vrtovi su toliko lijepi i inspirativni da se teško odlučiti za konačan izgled.

Dogovoreno, sunceeee!
A to da će biti pretumbavanja ne sumnjam!
Na početku sam htjela sve od jednom srediti, pa onda nek raste i nadograđuje se, pa sam malo stala na loptu! Proces je to, kao i sam život, i vidim da će svaki dio rasti polako, ali sigurno.
Čovjek mijenja svoj okoliš, mijenja i sebe, daješ mu sebe, a on ti vraća ljepotom, al te preobrazbe traju...
Kiša...

Istina Anaida. Kako je taj prvi korak često težak, uh, uh... 
Bez obzira na kišicu (danas mi je neobično lijepa i sjetna) malo sam pogurala kamenje, al ništa konkretno bez muške ruke, i posijala sam papriku, paradajz, neke bakine ljuuuute (kaže ona!) papričice, korabicu i tikvice. Nadam se da će nešto niknuti, da sam to dobro napravila.
I vrt je skoro spreman za sjetvu luka i špinata, moram ga još malo pognojiti i preštihati.
U potkrovlju sam napravila ko fol plastenikić za svoje neki dan posijane kineske karanfile i dragoljube. Nadam se da će i oni niknuti...

sunceeee možda je ipak još malo hladno, možda je Zagreb druga mikroklima, pa je to brže krenulo, al kod nas u predgrađu ti samo visibabe najavljuju da dolazi proljeće, nekeko smo na otvorenome, pa valjda zato. A i čekam onu instalaciju plastenika za van, pa ću onda preseliti biljčice, malo ćemo se stisnuti do tada!
pozdrav

Danas sam, zahvaljujući velikodušnosti naše drage sunceeee, postala boagtija za pregršt biljkica u svome vrtu! Neke su privremeno zbrinute po zemljici, čekajući svoje konačno odredište, a mnoge su spremne širiti se po kamenjaru ili ispod magnolije! Ovim putem sunceeee želim Ti zahvaliti prvenstveno na prilici da se upoznamo, a onda i na svemu danas! Nisam vam nikako bila usput, a opet ste došli i obogatili me ne samo sa predivnim biljkicama, već i sa društvom! 

Naravno, danas smo cijeli dan u dvorištu (srećom beba je bila preeedobra i dala je mami da radi), tako da su se posijali luk (maloprije sam saznala malo preduboko, al nema veze...), mrkvica, peršin, korabica i rotkvica! I što je najvažnije biljkice su u kamenjaru. Polako se oblikuje "moja priča"...

Bilo je prekasno za slikanje, sutra ću, al evo kako je to do danas izgledalo:

Nakon reda kamenja, reda micanja, reda živciranja, reda plakanja, pa opet reda slaganja, nastalo je ovo:

Ovaj me kamenjar podsjetio na nečiji otok,kakvo će to veselje biti kad se zazeleni i zašareni.

Još su to male biljkice, al će ubrzo narasti. Evo kako izgledaju sada:

Ne znam zašto, ali ona mi je nekako najdraža. Volim čuvarkuće, a majka priroda je ovoj napravila lijepi dom (oprostite malo na istegnuću vrata!)


I još jedna: