Istarski blues

To ti je jedini spas. Kad se namjere na nako mjesto ne odustaju.

Da je barem samo kopanje, ali kad momke uhvati ljubavni žar, oči bi ti ispale od smrada. Mi smo na Jušićima pokušavali sve da ih odbijemo, kupovna sredstva, naftalin i pitaj boga što još. Ništa!! Onda smo operirali našu mačku, kao to će donijeti mir. Malo morgen. Više je nisu doživljavali kao mačku pa su tek onda počeli zalivati naš vrt da obilježe teritorij.

A najljepše je ono što sam pročitala o njoj. Ona je od rijetkih koje ne umiru nakon cvjetanja, ali isto izbacuje podmladak. Znači biti će i agavičica na sve strane. 

Zaista i puno mjesta i puno cvijeća kod tebe!

Sjedim ja jučer i danas sva puna samosažaljenja i nepravde! MM ide naokolo s autom a ja ne mogu u Labin na izložbu cvijeća. Kad ino međutim, krenem ja u market, kad izložba došla k meni. Uz samoniklo došlo i uzgojeno bilje. Da ne duljim idem redom.

Dvije tratinčice

 

Tri margarite, žute (u futuru)

Jako volim fuksije, a ova lanjska baš nije požurila sa cvjetanjem, te se ponovih. Ovo je ona sa uskim dugim cvjetovima.



I pokoja vodenika "New Guinea", da se nađe

Ove su konačno dovoljno narasle da ih mogu slikati. Kad lijepo procvjetaju, kliknem ih opet.

Bih ja, i ne bi mi trebao pas da ih nanjuši, ali oni traže određenu šumu mislim bukovu. Inače, koji put se može kupiti šampinjone sa "korjenčićima" (micelijem). Mislim u Plodinama, ne beru ih pažljivo. Ja sam te komadiće bacala na livadu u sjenu, i isplatilo se.

Jako lijepi noviteti.
U koji god vrt da krenem, nigdje se "ništa" nije kupovalo. Pa tako ni kod tebe...

He, he! Treba znat!