Argentina

Mercado del Progreso
je naziv jedne tržnice (placa) u Buenos Airesu. Ovdje nije uobičajeno kupovati na tržnicama kao kod nas pa ih stoga ima vrlo malo. Za ovu tržnicu nitko od mojih argentinaca nije čuo dok je ja nisam spomenuo. Sva sreća da sam imao adresu jer se nalazi na drugom kraju grada i nije ju lako naći. Jedne subote Seka, koja je prvi put u životu išla do te tržnice, i ja, zaputili smo se da vidimo to mjesto. Vođeni Sekinom sigurnom rukom brzo smo našli kvart u kojem se tržnica nalazi, sparkirali u jednoj mirnoj uličici, te upitali za put do same tržnice. Parkirali smo vrlo blizu i krenuli prema uputama jednog prolaznika. Na putu do tržnice naletili smo na čudnovatu kombinaciju brijačnice i bara (ustvari kafića). To su dva lokala koja povezuju unutarnja vrata. Izvana je poseban ulaz za brijačnicu, a poseban za bar. Sve skupa je uređeno kao što je bilo prije sto godina. Čak je i brijač odjeven kao nekada, a na ulici ispred lokala parkirana su stara vozila. Normalno da smo tu popili kavu, a najsmješnije je to što kavu kuha brico. Da bi nam skuhao kavu prekinuo je šišanje jedne mušterije i prihvatio se caffe aparata.

Stari kamionet parkiran ispred brijačnice.



Pogled iz kafića u brijačnicu.



Kafić.




Brijač koji je ujedno kuha kavu.

U ulici do brijačnice nalazi se Mercado del Progreso. Tržnica je otvorena 5. studenog 1889. godine, a značajne obnove doživjela je 1894. i 1957. godine. To je zatvorena tržnica u kojoj se prodaje voće i povrće, meso i mesne prerađevine, ima nešto sira koji se ovdje (kao i u Fužinama) prodaje u mesnici, ribarnica, dućan s gotovim proizvodima i naravno cvjećarnica. Ništa neobično za naše prilike. Cijela tržnica bi stala u ribarnicu riječke tržnice. Za Argentinu je ovo mjesto neuobičajeno jer su njihove navike u hrani dosta različite od naših. Od mesa, kojeg ovdje ima najviše, prodaju se uglavnom već pripremljeni bečki (ovdje ih zovu milanski – milanesa) odresci. Izrezano, istučeno, posoljeno i panirano; sve gotovo, samo stavi peći. Usput, pariški zovu rimski odrezak. Za govedsku juhu ne koriste ramstek već koljenicu ispiljenu poprečno. Od svinjetine najpopularnija je vratina bez kosti, bilo svježa ili kao narezak. Nešto kao naša buđola, a ovdje se zove bondiola.
Ponuda povrća je slična našoj samo što osim mrkve nema nikakvog drugog korjenastog povrća (peršin, celer). Ponuda voća je dosta slaba, npr. jabuka sam vidio samo tri vrste i to samo na nekim mjestima, najčešće je samo jedna vrsta. To je vjerojatno stoga jer ne uvoze toliko voća kao što mi uvozimo.
Kada već pišem o hrani spomenut ću da je običan jogurt ovdje vrlo rijedak, ima samo jedna vrsta, a na policama s mliječnim proizvodima je vrlo slabo zastupljen. Kiselo vrhnje, slatko vrhnje, vrhnje za kuhanje uopće ne postoji. Koristi se jedna vrsta mliječne kreme (tako se i zove crema) koja zamjenjuje sve to. S tom kremom sam radio francuski krumpir i dobro je uspjelo.
Peciva, pogotovo slatkih ima puno vrsta i jako su fina, a ovdje ih zovu faktura (facturas) – račun.

Znak tržnice.


Jedan dio zida tržnice posvećen je vjerskom sadržaju.


Štand s povrćem.

Detalj iz dućana gotovih proizvoda.


Cvjećarnica.

Draga Seka Adriana
Dobro nam došla na forum, u naše raznoliko društvo koje uz ljubav prema cvijeću i prirodi gaji i ljubav prema ljudima. Naročito mi je drago da razumiješ jezik domovine tvojih predaka, da nisi zaboravila svoje korijene i da su i tvoja djeca svjesna svoga porijekla.
Znam da je sudbina svih naših iseljenika asimilacija u domicilno stanovništvo i gubitak znanja jezika svojih predaka... ali lijepo je kada se vidi da se nešto čini da se taj proces uspori i da se što duže zadrže veze sa zemljom koja je nekada bila domovina vašim precima.

Pretpostavljam da i tebi nije lako govoriti i pisati hrvatski i za to imam puno razumijevanje, međutim, nemoj se sramiti pogrešaka, bitno je da se mi uspijemo sporazumjeti.
Lijepo bi bilo da i poslije odlaska Držislava nastaviš druženje sa nama  kao i postavljanje slika svoga cvijeća i krajeva nama daleke Argentine.

Držislave, hvala ti što odvajaš dio svog vremena da bi nama pokazao prekrasnu prirodu i krajeve koje imaš priliku vidjeti.

Bas sam uzivala u tvojim slikama ,bratice Dr.Zislav!!
Prosetat se po Sekinom vrtu,kroz Rosedal i druge parkove izBuenos Aires-a,jako me veselilo i puno ti zahvaljujem...

Uživamo i dalje svakodnevno u vijestima iz Argentine!

hvala na putovanju. vec sam toliko toga prosla i vidjela a uopce me ne bole noge

NivesZ, dopada mi se tvoja ideja da preselimo brijačnicu kod nas u Lič, ali jedino da u njoj radi naš Brico, a ne ovaj iz Argentine.

Bako, hvala na komplimentu kako meni tako i ostalima iz Liča. Što se tiče snimanja ima u Liču jedna koja malo bolje snima od mene, a u pričanju (toj istoj osobi) nisam ni blizu.

Pod nickom Alic-Tadic u forum se uključila moja druga sestrična. Zove se Ljiljana, živi u Andama, gdje bih ja trebao otputovati idući mjesec, pa ćete o gradu San Martin de los Andes i o Ljiljaninom vrtu sve saznati iz mojih reportaža. Osim o Ljiljani puno ćete saznati i o njezinoj obitelji. Ljiljana ima devetero djece!

Buenos Aires se priprema za Božić i već su počeli kititi grad. Evo kako to izgleda...

Dragi moj, sa zadovoljstvom pratim tvoje izvještaje, a posebno me veseli upoznavanje s tvom velikom obitelji, to je nešto prekrasno. Jedva čekam da kreneš prema Andama, da malo vidimo što se tamo događa. Veliki pozdrav svima, koji su se zahvaljujući tebi registirali i priključili ovoj temi.

I dalje s uživanjem pratimo ovu reportažu , ako ovako nastaviš imat ćemo cijelu zimu užitak pratiti te po tvojim putovanjima. Mene su zaintrigirale Ande! 

Davor u vrtu ima vrlo zanimljivo drvo Gingko biloba. Zašto je zanimljivo pročitajte u tekstu kojeg prenosim s internet stranice www.zdravlje.hr:
“Ginko biloba dvodomna je listopadna biljka, postoje dakle ženska i muška stabla. Buduci da stabla cvatu tek kad su stara negdje oko 40 godina, može se tek tada sa sigurnošću reći da li se radi o ženskom ili muškom stablu. Stablo se najbrže prepoznaje po tipićnom obliku listova. Listovi su lepezasti i sastoje se iz dva dijela (“biloba”). Naziv Ginkgo potiće od kineske riječi GinKiyo, što znaći srebrna marelica zbog sličnosti sa sjemenkama marelice. Pri transkripciji teškog kineskog pisma došlo je očito do promjene “y” u “g” (“Ginkgo”). Budući da je ovaj naziv usvojio Linne, ostao je do danas latinski naziv Ginkgo biloba japonica.
Charles Darwin u povijesnom razvoju biljnog svijeta nazvao je ginko “živi fosil”. Ginkgo potiće iz perioda između 250 i oko 60 miliona godina, kada su Ginkgoaceae predstavljale prve biljne vrste u obliku stabla.”

Gingko kojemu se još ne zna spol.


List gingka