ZAŠTIĆENO BILJE

Evo da nešto napišem na tu temu. Znam da postoji popis ugroženih vrsta, neke biljke su zaštićene neke strogo zaštićene i njihovo branje, iskopavanje, uništavanje je kažnjivo što se u potpunosti slažem i treba ih ostiviti u njihovim prorodnim staništima. Neznanje nas ne oslobađa krivnje. Otkad smo u EU naši zakoni i dalje vrijede, no vrijedi i Goyin zakon kako mi je objasnila g-đa B. J.  upraviteljica Botaničkog vrta u ZG po kojem se osim gore navedenog te biljke ne smiju niti uzgajati, razmnožavati na bilo koji način, niti prodavati iako se njihovo sjeme može legalno nabaviti putem neta od velikih firmi proizvođača sjemena. Velebitsku degeniju se moža kupiti u svakom većem rasadniku u Austriji, Njemačkoj a moglo se i u Botaničkom. Na pitanje što da radim s runolistom, biokovskim zvoncem koje imam godinama u vrtu odgovor je bio da postoje zvonca i u Crnoj Gori, Srbiji pa se, pretpostavljam, može progledati kroz prste. No ima još takvih dvojbenih biljaka, npr. Pancratium maritimum kod nas strogo zaštićen raste na Saplunari na Mljetu, ne znam jel još negdje, no sjeme se može nabaviti putem Interneta (Rare Plant, porijeklo Libanon, usput nikako ne uspjeva, nikne no fale mu duboki pijesci i valjda posolica pa sam nakon nekiloko pokušaja odustala). Što npr. s biljkama koje uspješno rastu godinama u našem vrtu a u međuvremenu su postale ugrožene i zaštićene? Hoćemo li biti kažnjeni, kao što su neki nadobudni "zaštitari" pred Zrinjevcem presretali i kažnjavali kupce kukurijek, da ne bude zabune hortukulturnih? Ili Rasadnik na Mihaljvcu nije smio prodavati božikovine a ono božikovina šarenolisna okruglo šišana stabla (topiari) koja su 7 godina uzgajana u Nizozemskoj i nikad prirode nisu vidjela i da je mikroskopom tražite u prirodi je ne bi našli. Zakone treda donositi, poštivati ih, ali što kad postanu apsurdni?

Presretna sam da sam danas uspjela kupiti kockavicu ! Tiket , koliko sam platila ,
stavljam namjerno da nebi netko dosao na ideju pomisliti da sam ju negdje iscupala !

     

    

Kakav je? Kao divlji ili?

Runolist

BRAVO IVANE!

članak o orhideji bez klorofila

orhideja bez klorofila

Postoje i stabla koja su zakonom zaštićena, evo jednog



Ovo je maslina iz Kaštel Š tafilića, a riječ je o drvetu koje je, uz sekvoju u Sjevernoj Americi staru više od 3000 godina, jedno od najstarijih stabala u svijetu.
Ova maslina je iznimno lijepog oblika, a i vitalna je: od njezinih plodova svake se godine priređuje više desetaka litara vrlo kvalitetnog ulja, o kojem tamošnji stanovnici kažu da je sveto, a daruje se crkvama na području Kaštelanske rivijere, te se koristi i za pomazanje.
 Zaklon od sunčevih zraka pruža krošnja promjera 15 metara, a opseg debla na visini od 1,30 metara je 6,14 metara. Ova gotovo vršnjakinja Dioklecijanova grada uvedena je 25. travnja 1990. godine u registar zaštićenih spomenika prirode Hrvatske.
Postoje i stare (mada lokalne) zakonske odredbe kojima se osiguravala budućnost, ali koje su dosta doprinijele ekološkoj osviještenosti.
Evo jedan krasan primjer kako se to nekada radilo na Korčuli. Postojalo je pravilo, lokalni zakon, nitko nije mogao dobiti dozvolu za ženidbu dok nije posadio 60 maslina!
Korisni stari običaji se polako zaboravljaju, nažalost. Ali kad već spomenuh maslinu, jeste li znali da to dragocjeno drvo simbolizira mir, plodnost, zdravlje, snagu, strpljivost i ustrajnost?
Ovo drvo života raste na škrtom tlu a hrani se suncem.

ŽUĆKASTI VIMENJAK

Žućkasti ili zelenkasti vimenjak je trajnica iz porodice kaćunki (Orcidaceae), rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Evropi, na Kavkazu i  Kini te Japanu. Ima krutu  i šuplju (bridastu) stabljiku, koja je svjetlozelene boje, snažna i uspravna. Naraste u visinu do 50 cm, iz gomolja u proljeće izbijaju 2-3 (najčešće 2) velika prizemna lista koji su izduženi i široko jajasti, sjajni. Naglo se sužavaju u gotovo neuočljivu peteljku. Kasnije na stabljici s cvatom izrastu još 2 do 3 mala kopljasta i šiljasta potporna listića. Cvat je rahli i valjkast klas s mnoštvo velikiih žućkastobijelih do zelenkastobijelih cvjetova koji mirišu na vosak ili su bez mirisa. Cvate tijekom svibnja do lipnja. 

Ovo je zoofilna vrsta s mnogo sićušnih sjemenki koje klijaju onda kada u njima nastane endotrofna mikoriza( pojava da hife gljiva prodru u stanice korijenčića gdje se hrane ugljikohidratima). Gomolji su jestivi ! Slična vrsta je BIJELI vimenjak ( P. bifolia), koja ima uže prizemne listove, nešto manje je snažan, s manje cvjetova bijele boje i ugodna mirisa i također jestivim gomoljem.

Žućkasti vimenjak raste pojedinačno u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama. Naći ćemo ga i na planinskim livadama, pretežno na bazičnom tlu, u okolici Zagreba i Križevaca, Požege (Papuk).. uz to je dekorativna i otrovna vrsta (osim gomolja).,a Zakonom je zaštićenaod 1972 . godine na svim svojim prirodnim staništima. Brojnost se smanjuje uslijed branja cvjetova, skupljanja gomolja i stanišnih promjena.

M.I.