Amorpha fruticosa

Amorpha fruticosa je veoma invazivna i korovita biljka, i poput ambrozije pridošlica je iz Amerike.

Najprije je korištena u ukrasne svrhe, i kao izuzetno medonosna biljka bila je koristan mamac za pčele, ali se neplaniranim ukorijenjivanjem i razmnožavanjem dovela do pretjeranog širenja, naročito u nizinskim i plavnim područjima. Sada se uglavnom u divljim područjima tretira kao nezaobilazna pošast koje se treba pravovremeno riješiti, jer zagušuje ostalu autohtonu vegetaciju.

I ja sam je mislila presaditi u svoj vrt, ali sam se plašila posljedica eventualnog neželjenog razmnožavanja. No, ipak mislim da samom košnjom, dakle, kultiviranjem područja oko nje, ne bi bilo nikakvih značajnijih negativnih efekata.

Ona zgodno izgleda, naročito u vrijeme cvata, kada se uistinu veliki broj pčela sjati na njene tamne izdužene cvjetne tvorevine. A i listići, ravnomjerno poredani u nizu poput poslušnih vojnika, odaju počast svome postojanju..., i kao da kazuju - Ništa nas, baš ništa, ne može iznenaditi! 

Očito, imate oveći vrt. Samo vlasnicima takvog "imanja" može pasti na pamet ideja (naravno, kao i meni), uzgojiti nešto zgodno, ali invazivno (ako joj se namjera invazivnosti malo ne "potkreše").

Fatka napisao: Jednom sam sijala pa mi nije uspjelo, pa sam prije dva dana ponovo posijala pa vijdeću da li ce mi nići.

Mi je nismo sijali, jednostavno smo iskopali dio korijena i zatrpali ga u zemlju. Biljka se jako brzo primila i odlićno napreduje.

Amorfa me potsjeća na djetinjstvo i mog oca. Imali smo pčele i za mene je bio praznik kad je rekao "idemo gledat jel procvala amorfa". Nikad je nisam uspjela vidjeti, nit me je previše zanimalo, više sam pažnje poklanjala žabama, pijavicama i vilinim konjicima, no za mene je ona pojam medonosne biljke. Ne volim agresivne, invazivne biljke, iako su lijepe mislim da bi ih trebali saditi s određenom mjerom opreza. Najagresivnija mi se pokazala Verbena bonariensis, zatim digitalisi, pakujci, kukurijeci, od grmlja hibiskus. Kad ih jednom posadite nagodinu ćete ih imati stotine, ne smeta im ni suša ni kontinentalna hladnoća. Iako su verbene lijepe arhitektonske biljke dobile su izgon iz mog vrta na šljunkovito tlo ograničeno betonskim zidovima. No to vam nitko ne kaže ni u rasadnicima ni kad kupujete sjeme.  

Za vrtni hibiskus se slažem s Bakom Beom. Imam živicu od njega, i svake godine mi po cijelom dvorištu nikne puno malih, ima ga svugdje, a korijen pušta "do Kine".

Ne znam vidim da vas amorfa podjseća na svašta. Mene u glavnom podsjeća na nemogućnost prirodnog obnavljanja nizinksih šumskih ekosustava, poglavito sastojina poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) i hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).  Par teorija o dolasku ove veoma invazivne vrste u naše krajeve, prvu ste rekli a to je proizvodnja meda, a drugi razlog je njeno masovno korijenje koje dobro drži zemlju pa se pretpostavlja da su je u prošlosti koristili za stabilizaciju nasipa od željezničkih pruga. U glavnom za sada u RH ne postoji način njenog kontroliranja a kamoli iskorjenjivanja, ono jedino što se zna je da je hlad uništava. Uz autoput Beograd-Zagreb s lijeve strane u pravcu Zagreba ima cijeli tepih amorfe ili još u znanstvenim krugovima zvane čivitnjača. Eto mali doprinos temi.