Dracunculus vulgaris

Fotosession bi bio primjereni reprint osjećaja i izazovno - uzvratna stavka na vizuelni podražaj gotovo svih vrsta iz porodice Araceae.
One su, naoko, neobične "ljiljanske" tvorevine egzotičnog i ekstravagantnog izgleda od kojih neke uistinu odudaraju od standarda klasične ljepote. 
Arisaema, već spomenuta dragocjenost kolekcionara i zaljubljenika u nadrealno i posebno, ostaje na svojoj ljestvici extra vizure. 
No, ne umanjujući prvotnoj sjaj, još je jedna sumanuto lijepa, ali u našim prostorima nedovoljno poznata voodoo fantazma - Dracunculus vulgaris ... Đavolji jezik, Crni zmaj..., ili jednostavno -  Voodoo ljiljan.
A kada ga gledate, shvaćate zašto se netko dosjetio nazvati ga upravo tako, s upravo tako mnogo inačica koji efektno i slikovito dočaravaju vizuelnu ezoteriju koja mami do besvjesti, istodobno  odbijajući s još jednom svojom osobitošću, a koja je zacijelo više nego igdje u biljnom svijetu zastupljena, s blago rečeno - smradom.
Bogohulno je i neprimjereno spominjati miris drugog cvijeća, ili Arisaeme, koju nezloćudno utrpah u koš s opakim razbijačicama njušnih osjetila, kad u nekim varijetetima ima čak ugodno privlačan, ili miris beznačajan za spomen. 
No, ovaj, iz iste obitelji Araceae ima onaj nepriličan, tvrdokoran i krajnje neugodan vonj, kojega ću pobliže nešto kasnije opisati. 
Stoga, svo cvijeće, ako sam vas povrijedila bilo kakvom sličnom osobnom opaskom – opraštajte mi!!!

Dracunculus vulgaris, egzotična i spektakularna biljka, ima nedaleko porijeklo. 
Prirodno smještena u Mediteranskom podneblju, ponajprije otoka, dijelova Afrike i Azije, uzela je mah u svijetu kao egzotično, neuobičajeno i već spomenuto – van svakih kalupa, nemjerljivo biljno bogatstvo.

Visina s cvijetom, koja je na biljci prva i posljednja osnova oduševljenja, doseže cijelih 100 – 150  cm. Zna varirati, ovisno o uzgoju. 
Premda je visoka, jednako je toliko i robusna, pa joj uglavnom nije potreban nikakav potporanj.
Dovoljno je otporna da može preživjeti zimske uvjete ako joj se ukaže primjerena pažnja - od same sadnje do brige tijekom zime.
Traži dobro drenirano i nezahtjevno, pH neutralno, alkalno, blago kiselinsko, pjeskovito ili obično vrtno, ali uistinu propusno i rahlo tlo. 
Potreba za vodom je umjerena, no, redovita, tako da za vrijeme vrućih dana treba zasukati rukave i zalijevati je, naročito pri začetku cvatnje. Tijekom zimskog perioda neophodan je malč.
Sunce je prvotna odrednica koja blagotvorno djeluje na biljku, ali ni polusjena sa sunčanim razdobljima tijekom dana ne može uništiti taj čar cvatnje. Cvate krajem proljeća ili početkom ljeta.

Uz buđenje prirode, nakon dovoljno dugog zimskog sna, počinju nicati prvi svjetlo zeleni listovi prošarani bijelim uskim mrljicama. Lagano svijeni na rubovima i izrazito razdijeljeni, djeluju poprilično nježno naspram onoga što slijedi. 
Iz njihova središnjeg sklopa izrasta čvrsta stapka s izgledom mrljave zmijske kože na kojoj se, nakon određenih faza, pojavljuje neopisivo fascinantan cvijet. 
On ne zadivljuje samo svojim izgledom, nego i neuobičajenom veličinom i bojom od koje se nameću pojedina pitanja...
A kako ga opisati?! 
Sličnošću s pojedinim Callama, ali je mnogo, mnogo veći, s dugim, grimizno crveno crnim jezikom ili kljunom, koji izlazi iz tamno purpurnog "grotla" nadvisujući čitavu biljku.
Spektakularnost je neosporna, a zapravo je čitava ta tvorba sastavljena od mnoštva muških i ženskih cvjetova skrivenih unutar duge izrasline.

Paradoks je da ono što mami, također i neosporno odbija već spomenutim oštrim vonjem, a koji bi bilo moguće opisati kao mješavinu trulog mesa, gnoja i recimo, uginulog glodavca... UF! i UF! na kvadrat!
Moram priznati, niti malo podnošljiv miris za takvu zavodnicu s nazivljem muškog roda.
Sretna okolnost je što taj nepokolebljivi miris traje oko jedan dan, kada je biljka potpuno zrela, a luči se zbog privlačenja kukaca i muha radi polinacije.
Ta prava, okorjela "smrdljivica" svejedno ne gubi na svojoj popularnosti i fascinaciji. 
Što je jedan dan naspram ovolike neobičnosti i goleme atrakcije koju nam daruje svojim ogromnim cvijetom.
Biljka nestaje prije zime, i poput Arisaeme joj je potrebno obilježiti mjesto rasta do sljedećeg proljeća kada započinje novi, začudni i ushićujući ciklus, i koja s vremenom još više dobija na svojoj vizuri i zadivljujućoj fizionomiji neuobičajenog.

Dracunculus vulgaris - slika je riječ... 
Svi su Voodoo ljiljani - tu negdje, pa tako i moj... (Foto uzet s web-a).

Odgovori	Stranica 12 >
Tweet