Taxus ili tisa

Uronivši u slijed događaja koji su prethodili uređenju velikog prostora koji tada nije pokazivao niti tračak afiniteta prema kultiviranosti, a kamoli budućoj otmjenosti i urednosti, uz zemljište na kojem se trebalo formirati novo osmišljeno i arhitektonski prihvatljivije zdanje buduće vikendice, bludila je na vjetrometini zapuštena i na jednu stranu naherena zbog silovitog potira sjene bivše šume, već ovelika tisa, zacijelo posađena prije dvadesetak i više godina.

To snažno stablo je u čitavoj toj gunguli raslinja bilo idelistička zelena tvorba koja je u svako godišnje doba isijavala svojom neumornom svježinom.

S obzirom da su njene duge grane primjetno nabasavale na velike staklene plohe kuće, odlučila sam okrhnuti tu utažujuću ljepotu dozvolivši i zdanju i njoj samoj da lakše dišu.

Nije se pokolebala. Zelena, stasita, s mladim izbojcima nastavlja svoju neumornu povijest rastenja...

 

Tisa je oduvijek cijenjena zbog svojeg tvrdog kvalitetnog drveta koje je nekoć služilo u mnogim djelatnostima.

Od njenog debla su se izrađivale razni alati i drške, služila je kao drvo za izradu čamaca i lukova, korištena je za mnoge namjene u rezbarstvu, tokarstvu, te za izradu namještaja, podova i pokrova za krovišta upravo zbog toga što posječeno drvo čak ni nakon dvadesetak godina nema uobičajenu podlložnost truljenju, a posjeduje lijepa dekorativna svojstva.

S obzirom da raste sporo (radi čega je i kvaliteta drveta neupitna), može postići duboku starost.

Poznati su primjerci tise stariji od tisuću i više godina.

Doseže visinu do dvadesetak, a u promjeru obujam i od po nekoliko metara.

Tisa je uglavnom rasprostranjena u sjevernoj hemisferi, od Evrope, Azije, Kavkaza do sjeverne Amerike, preferirajući sjenovitija šumska područja s većom količinom vlage u zraku.

S obzirom da je u prošlosti uvelike sječena, u Hrvatskim staništima je gotovo iskorijenjena. No, Zakon o zaštiti prirode će možda pripomoći očuvanju te nedvojbene ljepote zimzelenog drva.

 

Tisa je poznata po svom lijepom stasitom habitusu i tamnozelenoj do zlatnožutoj boji iglica.

Kora joj je tanka crvenkastosmeđe boje koja se kod odraslijih primjeraka ljušti u manjim ljuskama.

Grane su duge vitke prepunjene otpornim iglicama, a na stablu se mogu zadržati mnogo godina nakon čega ih odbacuje i mijenja novoizraslima, no, uvijek je blistavog i bujnog izgleda.

Još jedna njena rijetka osobitost kao crnogorične vrste je što je u stanju i nakon sječe čitavoga stabla iz panja potjerati izbojke.

Primjer su novoizrasle mladice iz dijelova koje sam morala ukloniti ne bih li smanjila njezin razgranati obujam.

Izuzetno je pogodna za šišanje i oblikovanje, tako da njegovani primjerci s redovitim orezivanjem mogu nalikovati gustom zelenom zidu.

Zbog svoje se estetske vrijednosti često sadi u parkovima, ali i okućnicama, na što bi ljubitelje lijepog i funkcionalnog svakako trebalo potaknuti, ali i radi njenog postupnog izumiranja i znatne iskorijenjenosti.

 

Tisa je dvodomna vrsta. Cvjetovi se pojavljuju odvojeno na muškim i ženskim stablima.

Može se razmnožavati sjemenom i vegetativno, što sam i sama pokušala otrgnuvši veliki broj mladica s posječenih grana i posadila ih na sjenovito mjesto. Neke će se zacijelo ukorijeniti.

Jedna od negativnih osobitosti tise je što su svi njeni dijelovi, osim sočne, mesnate ovojnice ploda, otrovni. U iglicama i sjemenkama sadrži alkaloid taksin koji je koban za srce.

Međutim, ovojnica ploda ima neka svojstva od kojih se spravlja lijek protiv plućnih i drugih bolesti.

 

S obzirom na njenu čudnovatu dugovječnost i neobične osobitosti samog drva, u narodima je oduvijek postojalo uvriježeno mišljenje, i nazovimo praznovjerje, da onaj koji posjeduje tisu u blizini doma može mirno odahnuti jer njeno stablo tjera zle duhove.

Dijelovi tise su se nekada ušivali u komade dječje odjeće i umetali u rogove životinja kao preventivna zaštita od magije.

 

Kako bilo, tisa je, unatoč i uprkos svemu, i najposlije bez pretjerivanja, prekrasno vazdazeleno stablo lijepog habitusa, skladnih proporcija, malenih gustih iglica i ljupkih okruglih crvenih ili žućkastih plodova koje ga krase u kasno ljeto.

Ima mnogobrojne vrline, a posebno estetsku i dekorativnu, s mogućnošću oblikovanja po želji, što je veoma važno u uređenju manjih prostornih cjelina i vrtnih ambijenata.

Postoje različite vrste tise koje se razlikuju po načinu rasta i obliku, kao i mnogobrojni kultivari raznoliko nijansirani.

Ja sam ih posadila nekoliko, krasnih, neodoljivih i zahvalnih... Za budući tisućugodišnji rast...

 

Nekoliko kultivara tise raznolikog habitusa i boja ...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zar misliš da ovakav vrt može izrasti u nekoliko godina!?

It's OK!

On the cloud je tako puno toga rekla o Tisi, na tako lijepi poetski način. Žao mi je što je trenutno nema.

Njoj poklanjam sliku ove zagrebačke ljepotice. Visoka je približno 5m. i po mojoj procijeni starija od 40 god. to je kultivar Taxus Baccata Fastigiata

. . . . . . .

Da ova Tisa sa gornje slike ima izuzetno mekane iglice. Za male vrtove je pogodna Taxus baccata "Fastigiata" Auera. Sporo raste,( 7- 8 cm –god) ima uski habitus, dobro podnosi orezavanje. U stvari sve Tise dobro podnose orezavanje. Konačna visina koju dosegne je ipak impresivna jer Tise dugo žive 1000 god. i više.
Ja trenutno imam zakorijenjenih 30 mladih reznica. Od svih četinjača tise se najjednostavnije razmnožavaju. Dovoljno je da krajem ljeta otkineš reznicu i zapikneš u zemlju za cvijeće, te skloniš sa sunca na sjenovito mjesto i održavaš vlažnim. Evo još jedna Tisa koju vlasnik svake godine orezuje. Kraj ove često prolazim.

. . [/IMG]

Tisa je predivna. Gdje ste kupili sadnice? Ja sam se malo interesirala i našla sam tek u jednom privatnor rasadniku u Lici.

hvala

Tisa (ove moje su od Taxus Baccata Fastigiate 5 metarske sa gornje slike) se jednostavno razmnožava reznicama. Postotak uspješno ukorijenjenih je veliki.



[

One dvije tise sa crvenim bobicama su Tise Taxus baccata. Rijeći Taxus baccata kada prevedeš sa latinskog na Hrvatski znače:“ otrovni plodovi“. Dali znaš da su Tise jedine četinjače koje imaju plodove. Tisa na gornjem postu lijeva slika za koju pitaš je kultivar Taxus baccata media Hicksii a na desnoj slici Taxus bacata Fastigiata.
Jedna od razlika između ta dva kultivara je oblika habitusa. Media Hicksii raste u obliku grma a Fastigiata ima uspravnu stupastu rast. Navela si podatak da Tise izdrže samo -17 C, što mislim da nije točno .   Ove dvije moje Tise sa slike ispod posta su starije od 10 g i nekoliko puta su proživjele zimu od – 25 C bez ikakvih posljedica.
Ako Tisu želiš razmnožiti učini to sa reznicama. Skoro svaka se primi, ne trebaš nikakve hormone. Razmnožavanje kultivara tisa sa sjemenom nije moguće. Razmnožavanjem iz sjemena dobiješ osnovnu vrstu . cijeli proces je zahtjevniji i sporiji.

Pošto se razumiješ u ove ogradice imam pitanje i zamolbu za dobar savjet.

Trebala bi planirati živu ogradu za bar 20 metara, za dio terena koji neće biti izložen građevinskim radovima i uništavanju. Već iduću godinu bi na proljeće planirala neku ogradicu.

Visina bi trebala biti bar 1.2 jednog dana kolika je visina pletene plastificirane ograde. Ideja o Tisi mi se jako sviđa.
Do sada  grmovi koje imam na terenu su listopadni ( lovorvišnja i još neki). Moguće što su mlađe biljke odbace listove i jako kasno se zazelene, te mi se to ne sviđa kao živa ograda cijelom dužinom, stavila sam ih više kao dekoraciju u dio koji mi nije bitno da zaklanja pogled.

Ali ova duža ograda bi imala svrhu:
- smanjiti udar vjetra ( znači da mu se može suprotstaviti, a da ne po legne trajno )
- da nije preskupa (kad bi se sadio nasad od 20 metara), mogu i uzeti male sadnice te čekati da narastu ( sad ako čekanje nije 10 god., bojim se da ne odlepršam sv. Petru a ne vidim moju ogradu)
- da podnosi i oko - 25
- tlo je pjeskovito , sa primjesom kamena ( mogu ga obogatiti)
- da mu ne otpadnu listovi pa da 7 mjeseci ili više namam živu ogradu
- i jako bitna stvar je da ne bude preširoka, recimo oko 40 cm

Što bi bio tvoj savjet i izbor.