Pinus wallichiana - Himalajski bor

Prirodno stanište bora su visoki planinski lanci (1800 – 4300m) od Afganistana do Tibeta. Raste u klimatskom području USDA zone 5 – 8. Bor spada u grupu 5 igličastih borova. Razvije visoku, zračnu i široku krošnju.
U svom prirodnom staništu to su stabla visine 30 – 50 m. No izvan njih u ruralnim gradskim sredinama ne treba očekivati tako visoku rast. Pinus wallichiana je brzo rastuća četinjača koja teško odbacuje donje grane. Zato ga je najbolje saditi kao solitarno drvo. Boja iglica je srebrno zelena do plavo zelena. Ovisno o godišnjem dobu. Ima vrlo duge (do 18 cm) iglice i po njima ga je najlakše prepoznati. Ima velike do 25 cm duge češere koji dugo ostaju na granama. Otporan je na zagađeni zrak gradskih prostora i dobro podnosi snijeg. Bori su većinom tolerantni na vrstu tla no Pinus wallichiana ne podnosi kredasta tla, preferira neutralna do blago kisela tla. Ne podnosi sušu. Krajem jeseni u vrlo kratkom razdoblju odbaci veliku količinu starih iglica. Dobio je ime po dr. Wallich –u koji ga je prvi 1836 god.posadio u Engleskoj.

[/IMG]

Bor ima dugačke tanke grane, koje ne odbaci u starosti. Recimo na našem prostoru možeš računati na visinu do 20 m i širinu u starosti od 10 m. Svoj bor sam posadio prije 7 god. visine 80 cm. Danas je visok oko 5m.( prosječna rast recimo 60 cm / god.).Ove godine sam prvi puta pincirao nove svijeće (novu rast) na donjim granama, želeći na taj način usporiti rast bora u širinu.

Za razliku od cvijeća četinjače su puno diskretnije u prikazivanju svoga blaga.
Prvi muški čunjevi peluda su do sada napravili svoj dio posla. Sada je red na ženskoj strani da pokaže što zna. Upravo je ta ženska strana bora sada aktivna. Ukrasila je cijeli bor plavo zelenim blagom.

kad sam prvio put vidio ovo drvo u parku zaljubio sam se u taj slap iglica.
potrajalo je nekoliko godina dok nisam našao sadnicu u Obiju, a bogme nisam ju malo ni platio, ali nisam mogao odoljeti.
ma koliko narastao, eno ga u mom dvorištu, kratko vrijeme je bolovao ali je onda izvbacio krunu krasnih izdanaka i narastao za desetak centimetara u toku godine.
sad je visok oko metar i pol, morat ću ga slikati. ma koliko narastao, neka ga.

Detalji iglica.

Do ove godine, petnajstak godina star, visok 12 m i 5 m široki PW krasio je naš vrt. Posjekli smo ga unazad dva mjeseca, a na njegovo mjesto ponovo stavili dva metra visoki PW kojeg smo proljetos dovezli iz GK i namjenili za novu gredicu.

A što se desilo starome... Kako smo zadnje 2,3 godine planirali malo ga orezati, u siječnju smo to i napravili. A da bi on bolje rastao, uklonili smo prošlu jesen i desetak metara visoku vrbu koja je rasla na sjevernoj strani i donekle ga spriječavala u rastu. No on je valjda bio žalostan što smo upotrijebili škare i jednostavno se počeo sušiti.

Mjesec dana prije nego smo ga konačno odlučili porezati, davao je lagane znakove oporavka na pojedinim granama ali na kraju nam se činilo da mu ipak nema spasa, pa smo ga i uklonili. Gledati kostur od biljke nije nimalo jednostavno.

S ovim novim, nadam se da ćemo biti pametniji i štucati ga redovitije....

NinettA, jednom riječju prelijepo !!!