valjda neće propasti :(

 

p.s. na kesici je pisalo: vučji bob :)

 

Dok sam bila malena, s čestim dolascima u bogat bakin vrt, zapažala sam te gorostase različitih boja dok su se nadvijali iznad ostalog cvijeća.

Nisu me pretjerano impresionirali, možda zbog toga što je šarenilo svih mogućih vrsta bilo toliko zasljepljujuće i nekontrastično da oni sami i nisu dolazili do izražaja svojom, uistinu modernom formom i velikim sklopom boja.

Listovi, nazubljeni, široki i mnogobrojni su druga storija..., i trebalo bi se kad ocvatu cvjetovi osvrnuti i na nju.

Sam pak habitus biljke je veoma zahvalna oblika i visine za umetanje u različite stilove vrtnog uređenja.

Naročito je pogodan za krajnji rub gredice da bi se ispred njih posadile manje trajnice, ili u središnjem dijelu cvjetnih otočića, ili pak kao soliterna biljka u suvremenijem uređenju.

 

Meni se sviđaju lupinusi nježno bež ili svjetlo žućkaste, ali i određena topla ružičasta nijansa kakvu je Sasha pokazala na svojoj fotografiji.

Na žalost, razmnožavanje iz sjemena je, zna se, pouzdano što se tiče uspješnosti i kvantiteta, ali boja iz matične biljke nikako nije identična, pa je jedino moguće mali postrani izbojak iskopati s korijenom i posaditi.

Negdje sam vidjela niske, veoma zgodne kultivare, ali ne znam gdje bih ih nabavila.

Ja imam mnogo različitih nijansi, od svjetlo ružičaste, do tamnoplavih s različitim primjesama.

Svjetlo žute, eto nemam. U oba navrata, sađeni prošle godine za onih paklenih vrućina, na žalost, nisu se ukorijenili...

 

Upravo završavaju svoju bogatu misiju i cvjetovi im se formiraju u sjemene mahunice koje će se opet, ako ih ne odrežem, rasijati na sve strane.

Želja mi je nabaviti one nježno žute koji me impresioniraju toplom nijansom boje, a i najmanje su zastupljeni u vrtovima.

 

A ti se, dugokosa, nalaziš u nešto hladnijem ili sjenovitijem području, jer ovisno o tome i sva se vegetacija prilagođava određenoj mikroklimi?

No, znam kako je nestrpljenje poveliko ako očekuješ cvat neke novoposađene biljke ili one koju se obožava.

 

Nekad je razlika između kontinenta bila znatna...

Sjećam se, kad sam prije nekoliko godina putovala na Hvar ili Brač u prvom, drugom ili trećem mjesecu..., perunike, ljubičice, pogotovo narcisi su blistali u punom cvatu, da ne govorim o obroncima južne strane Hvara s velom plavih presličica i visokih klasova s bijelim, izuzetno privlačnim cvjetovima... (Hvarani će znati o čemu govorim).

I sve se prkosno šepurilo pred mišlju i prisjećanju kako je u Lici snijeg zavio preko koljena, a i središnja Hrvatska nije značajnije odskakala toplinom i klimatskim napretkom prema proljeću.

Pa, kad se vratiš u tužnu, maglovitu stvarnost, poželiš odletjeti natrag u sve one boje i mirise.

Sada, a reklo bi se, nemoguće, no, mikroklima je ipak promijenila svoju zlosretnu ćud i nema tako izrazite razlike u počecima proljeća - perunike zaostaju vrlo malo, kao i sve ostalo cvijeće.

Jedina opasnost leži u iznenadnim snijegovima ili kasnom mrazu koji može poremetiti idilu..., ali i o području i nadmorskoj visini, o položaju vrta, o ograđenosti prostora i južnoj osunčanoj strani gdje sve daleko prije napreduje.

Zato je dobro, ako se posjeduje takva mogućnost, iste kultivare saditi i s južne, mnogo toplije i sa sjeverne prohladne strane gdje sve kasnije probija opnu rasta, pa se rok cvatnje može produžiti na poprilično zavidan period.

 

No, kao što rekoh, ti ćeš sad uživati u svojim lupinusima, a mi pak, u nečem drugom što trenutno dolazi "na red".

To im je valjda u genetskom kodu - ako ne uspije od prve, pokušat će drugi put svoju uobičajenu misiju razmnožavanja, stoga moraju ponovno stvoriti premisu za stvaranje sjemenskih mahunica.

 

Druge ću godine učiniti upravo to da me obraduje još jedna njihova neodoljiva cvatnja

 

Moji opisi bilo čega su odraz istinskog stanja koje svaka jedinka  zaslužuje, samo se treba uvidjeti i najposlije progledati iza silnog mnoštva nagomilanih pojmova u zjenama percepcije kad niti jedna stvar ne dobija svoje mjesto jedinstvenosti i vrijednost kakvu bi joj se trebala pripisati.

Istina, ukusi su različiti, ali ja smatram da je slika koju odašiljem objektivna i nepristrana, a ako je moj način izražavanja malo slikovitiji to je jednako individualno kao što je i rukopis svakog čovjeka individualna stavka.

Tako i izraz poimanja i kvantiteta dubinskog prodiranja u eventualne vrijednosti potiče od, također, individualnosti određenog dubljeg perceptivnog usaglašavanja s pozitivnim ukusom i duhovnom "nemjerljivošću".

A ja ću se i dalje s jednakom naklonošću osvrtati na svaku, pa i najmanju stvar, ako ona to zaslužuje.

 

Što se tiče žutih lupinusa, zainteresirana sam.

Ne znam o kojem je katalogu riječ?

Možda bih i ja naručila još neke biljke i nijanse istih, ali ne bih htjela opterećivati svojom znatiželjom.

 

. 

 

Tek sad shvatila da je to trajnica!

Zahvaljujem "donatoru".......

Ja bih preporučila kupljeni supstrat, obični vrtni humus koji se kupuje u vrećama.

S obzirom da je tlo, pretpostavljam, prirodno drenirano (ako nije, treba nešto drobljenog kamena ili krupnog šljunka staviti u podlogu), te izmiješati humus s prirodnom zemljom radi bolje hranjivosti.

Ako imaš borove, malo treseta ispod njih nije na odmet, i to je odlična mješavina u kojoj će lupinusi izvrsno napredovati.

Naravno, treba im i vlage, naročito mladim biljčicama koje niču iz sjemena.

Borovi su ipak dalje od mog zemljišta, a analiza tla je pokazala da je reakcija neutralna. Tlo je pjeskovita crvenica bez čestica gline, na kojoj je rasla makija, dosta visokog vrijesa, a sve zajedno je zapravo stari maslinik.

Sjemenke su posijane u gradu , pod kontrolom, a tamo bi se trebale seliti na jesen kad počnu kiše......

Ovisno koje tlo biljka preferira, nema mnogo muke da se uspostavi prihvatljivi pH.

 

Ne znam na koji način dolaziš do svog zemljišta i da li ti je problem težina vreće zemlje (koliko sam shvatila ideš brodom), no, ipak stavi malo humusa pomiješanog s nešto treseta ispod bora (barem u sadnu rupu), kada lupinuse budeš presađivala.

Mislim da ćeš ih kada porastu možda morati i povezati ako bi ih jako jugo ili bura ometala u rastu, ili ako su na mjestu koje nije zaštićeno.

No, ti to zacijelo već znaš.

Sretno!

Što se tiče vjetra, zaštičeni smo šumom-makijom, a i ne očekivam da će biti visoki kao u kontinentu.....

Kako će podnijeti zimu? Na tom mjestu zna lediti koji put zimi?

 

U svakom podneblju, vremenskim tijekom i samim iskustvom, ljudi upoznaju određene karakteristike tla, a u Dalmaciji je zemlja škrta i ne baš pretjerano pogodna za sve kulture (od kojih poneke zahtijevaju plodno i bogatije tlo), a kako nema mnogo izbora, naročito na otocima, dovinjavali su se na razne načine.

Očito uspješno.

 

Lupinusi su, kao što je rekla i SilveK, otporne trajnice koje na kontinentu bez problema prezimljuju, stoga ne postoji nikakva bojazan za smrzavanje.

Opasni su jedino vjetrovi koji mogu načiniti dosta štete.

Ako postoji prirodna zaštita, odlično!

U svakom slučaju, uživat ćeš prije nas u unutrašnjosti u njihovoj bogatoj cvatnji

Već smo ih mi lijepo smjestile u otočki vrt, a još nisu ni proklijali.....

 

...provat ću na proljeće opet posijat, ali gubim nadu da ću imat vučjak....

Kad budem nešto trebala okorijeniti evo mene do tebe!

Da provam sad posijati dio?

Predivna biljka. Voljela bih je imati. Je li zahtjevna?

Moje je dvorište dosta kamenito, a i ljeti izloženo jakom suncu. (ne smijem ni reći koliko vode trošim ljeti).

 

 

Nije zahtjevna ali u mom vrtu je glina (koja je jako plodna) a i ovdje ima vise vode (kise ) a ljeta nisu nikada vruca kao u Hrvatskoj.

Jedini problem sto ja imam (i postaje sve gori) su biljne usi (bijele ,prilicno velike) pa cu trebati premjestiti Lupine na drugo mjesto u vrtu (makar se bojim da su te usi preko zime na biljci i opet se na proljece razmnoze).