Povrće - Čičoka- gomoljasti suncokret (helianthus tuberosus

Čičoka ili jeruzalemska artičoka spada u obitelj suncokreta, stoga ju amerikanci “od milja” zovu sunchoke. Iako bi iz naziva mogli naslutiti da potječe iz Jeruzalema i ima veže s artičokom, niti jedno ni drugo nije točno. Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike odakle je stigla u Europu početkom sedamnaestog stoljeća. Raste u gomoljima koji su izrazito nepravilnih oblika, što otežava guljenje. Imaju blagi, slatkast okus i koriste se pri pripremi juha, variva, složenaca ili služe kao inovativna zamjena za krumpir.

Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, a smatra se da ju je u Europu donijeo Francuski istraživač Samuel de Champlain koji ih je pronašao na Cape Cod-u 1605. godine. Opisao je kako imaju okus koji podsjeća na artičoke, što možda opravdava njihov uvriježeni naziv (Jeruzalemska artičoka). Jeruzalem u imenu vjerojatno potječe od iskrivljene talijanske riječi girasole (tal. suncokret), budući da čičoka spada u obitelj suncokreta. Druga teorija kaže da Jeruzalem u imenu zapravo dolazi od iskrivljene riječi Terneuzen, grada u Nizozemskoj iz kojeg je čičoka donesena u Englesku 1616. godine.

Porodica:glavičoka-asteraceae

Čičoka pripada postojanim vrstama suncokreta. Naraste do visine do tri metra i nosi više, samo 4-7cm širokih cvjetnih glava. Uz to što je bujna ukrasna ili vrtna biljka i živica uz ogradu, čičoka je izdržljivo cviječe za rezanje i čuvanje u vazama, prikladna i z auzgoj u povrtnjaku. Zbog snažnog razmnožavanja podzemnih dijelova nije prikladna za uzgoj na gredici s trajnicama. Biljka od rujna nosi crveno-smeđe do svjetložute cvjetove.

Klima i stanište: nema posebnih zahtjeva s obzirom na temp i stanište. Pogodna su mjesta na kojima uspijeva i suncokret.

Tlo:dobro usitnjena, prozračna tla s dobrom odvodnjom, jer ne podnosi zadržavanje vode

Sjetva i presađivanje: kako gomolji čičoke podose temp i do -30 na otvorenome se mogu saditi od studenoga pa do sredine travnja. Kasnija sadnja smanjuje prinos. Moguć je jednogodišnji ili višegodišnji uzgoj

Njega i gnojidba: tlo je potrebno pripremiti dubokim prekapanjem i obilnim dodavanjem organskog gnojiva -zrelog komposta, odležalog stajskog gnoja ili suhe tvari stajskog gnoja. U proljećže treba redovito uništavati korov oko biljaka

berba: gomolje iskopavati od studenog. Kako su gomolji otporni na hladnoću mogu ostati u tlu i preko zime, te ih se vadi prema potrebi

primjena i skladištenje: gomolji se vrlo brzo isušuju, te ih je najbolje čuvati u zemlji. Upotrebljavaju se poput krumpira, pirjani, kuhani ili pečeni. Neki je pripremaju kao šparogu, cvjetaču ili korabicu. Gomolj je ukusan i sirov, okus mu podsjeća na orahe.

Slično kao krumpir, i čičoka je izvrstan izvor kalija, a pola šalice svježe čičoke zadovoljava 20 % dnevnih potreba za kalijem. U istih pola šalice čičoke nalazi se tek 57 kcal, 1,5 grama bjelančevina, 1,2 grama vlakana. Čičoka je izvor kalcija, željeza, vitamina C, folne kiseline te vitamina B1 i B2.

Ipak, najznačajniji nutricionistički plus krije se u visokom udjelu inulina, neprobavljivog ugljikohidrata koji posjeduje prebiotički učinak, odnosno povoljno djeluje na crijevnu mikrofloru. U 100 g čičoke nalazi sečak 11 – 14 g inulina. Samo za usporedbu, utvrđeno je da Europljani dnevno unose od 3 do 11 g inulina putem prehrane.

Čičoka je namirnica pogodna za prehranu dijabetičara jer inulin ima glikemijski indeks jednak nuli, odnosno ne potiče izlučivanje inzulina. Preporučuje se i osobama izloženim riziku od kardiovaskularnih bolesti jer inulin pridonosi sniženju ukupnog kolesterola i lipida u serumu.