Kad sam prije nekoliko godina u rano proljeće putovala na Hvar, u periodu kada je velika većina kontinentalnog dijela Hrvatske bila još pomalo nemušta i nesigurna u rađanje novog života, i dok je još simbioza vjetra, mraza, kiše i magle bila dovoljno poticajna da sruši novorođeni optimizam proljeća, s južne strane otoka, putujući od  trajektne luke prema samom Hvaru i mjestima ispod Svetog Nikole, između kamenih ploča uz cestu koje su tako prkosno odolijevale jugu i buri, bjelasale su se nepregledne nakupine visokih, robusnih "kopalja" - biljaka za koje u ono vrijeme nisam znala kako se zovu.

Kao i svaki  zaljubljenik s "tikom profesionalne deformacije" - htijenja posjedovanja svega što je lijepo, pokušala sam iskopati nekoliko, ali bile su tako čvrsto zakorijenjene i stisnute između gomila uglavljenog kamena da se činilo da je to nemoguća misija.

Ipak, uspjela sam..., i tek kada sam se vratila, saznala sam da je to Asphodelus albus ili čepljez.

Visoka, gracilna, a opet tako muževna  biljka koja doseže visinu i do 120 cm, na onom stjenovitom otoku djelovala je kao neobičan san.

Asphodelus albus, što i sam naziv govori, je vrsta bijele boje čije je prastanište Evropski kontinent - i to centralna i južna Evropa, odakle se proširila po cijelom svijetu.

No, ponajviše je zastupljena u njenom mediteranskom podneblju, što bi značilo da je ona na samom Hvaru od davnina autohtona.

Pripada porodici Liliaceae, robusna je i prilično otporna trajnica.

Čepljez nije zahtjevan ni u vezi izbora tla. Čak mu škrto zemljano podnožje bez posebnih primjesa i ne pretjeranog prihranjivanja bolje odgovara. No, propusnost mora biti veoma velika, bez zadržavanja vode koja bi bila kobna u zimskim mjesecima..., (što se meni u jednom slučaju i dogodilo).

Izrazita osunčanost glavni je adut za uspješno prezimljavanje i rast,

Najprikladnije mjesto sadnje je s južne srane zaklonjeno velikim biljkama, četinjačama, živicom ili zidom.

Njegova ljepota i divlja privlačnost između ostalog nižeg bilja, ili pak kao soliterne jedinke, dolazi do punog izražaja kad počinje svoj nizasti cvat na visokim i pomalo krutim stabljikama koje podsjećaju na kopljastu tvorevinu posutu zvjezdastim draguljima.

Zbog toga ga ponegdje i nazivaju - Kraljevo koplje - slikovitim imenom koje mu u potpunosti odgovara.

Biljka obiluje uskim duguljastim oštrim listovima nalik narcisu ili snažnoj ukrasnoj travi. Veoma su atraktivni.

Iz tog otpornog zelenog slapa izbijaju duge stabljike završavajući grozdastom nakupinom zvjezdastog cvata mlječno bijele boje.

Poleđina svake latice obilježena je rumeno smeđim prugastim venama.

Klas se otvara odozdo prema gore i neprestano daje poetični ugođaj svakom mjestu gdje ga se smjesti.

Cvate u travnju, ako su temperature dovoljno visoke za stvaranje preduvjeta ranije cvatnje. U protivnom, bjeličasta rapsodija se odgađa na period svibnja, što i nije tako loše.

No, bez pretjerivanja, uvrstivši Asphodelus albus u svoj vrt dobija se vatrena bjelina divljeg izričaja, neodoljive, nemirne i nepretenciozne ljepote.